Friedmanov dokumentarni serijal 'Sloboda izbora' je dokazao superiornost kapitalizma nad socijalizmom

Dokumentarni serijal libertarijanskog Nobelovca i dalje osvaja srca i umove četrdeset godina kasnije. Izvor: ReasonTV YouTube kanal.

 

Transkript:

Rad slobodnog tržišta je od suštinske važnosti, ne samo da bi promovisalo produktivnu efikasnost, već, a što je još važnije, da bi podsticalo harmoniju i mir među narodima svijeta.

 

Prije četrdeset godina, od svih televizijskih mreža u Americi, PBS je bio jedini koji je dao libertarijanskom ekonomisti Miltonu Friedmanu sate u udarnom terminu za dokumentarni serijal „Sloboda izbora“, pristup bez pardona o tome zašto je kapitalizam moralno i pragmatično superiorniji od socijalizma. Tokom 10 jednosatnih epizoda, ovaj nobelovac je raskrinkao štetnost protekcionizma. Kako potrošači kupuju na međunarodnom tržištu, što je nelojalnija konkurencija tim bolje. Zagovarao je vrline izbora u pohađanju škole: “Kako objašnjavate činjenicu da ne postoji segment slobodnog tržišta, niti segment privatnog tržišta u kojem su siromašni ljudi koji žive u getoima naših glavnih gradova toliko ugroženi koliko u pogledu vrste školovanja koje mogu dobiti.“ I objasnio zašto je trošenje, a ne porez, bila stvarna mjera tereta kojima vlade opterećuju svoje građane. “Ako Kongres potroši 50 milijardi dolara više nego što ubere u porezima, država potroši 50 milijardi dolara, šta mislite ko će onda da plati tih 50 milijardi? Arapski šeici to naravno ne plaćaju, Djed Mraz ih ne plaća, gorska vila ih ne plaća.”

 

U eri mnogo prije nego što su internet i YouTube demokratizovali komunikaciju, Friedman je predstavio niz radikalnih mislilaca poput ekonomista kao što su Walter Williams: “Zakon o minimalnoj plati ima za posljedicu postavljanja prepreke da ako ne možete proizvesti robu u vrijednosti od 2,90 dolara na sat, onda ne zaslužujete posao”, i Thomas Sowell: “Da biste bilo kojoj grupi ljudi pripisali bilo koji status: jednakost, inferiornost, superiornost, time obavezno morate smanjiti slobodu.” I podvrgao je vodeće ljevičarske intelektualce poput demokratskog socijaliste Michaela Harringtona, lidera nastavničkog sindikata Alberta Schenkera i politikologa Frances Fox Pivens poražavajućoj kritici njihovih ideja. Morate da upoređujete nešto sa nečim. Hoćete li mi reći drugu alternativu koja je poboljšala živote velikog broja običnih ljudi? Koji je to sistem koji je po Vašem mišljenju bio uspješan? Većina ljudi kroz većinu istorije živjela je u tiraniji i bijedi. Samo jedna vrlo mala manjina je u bilo kom trenutku uspijevala da izbjegne takvu sudbinu.

 

Dokumentarna serija Sloboda izbora je prevedena na dvadesetak jezika, a prateća knjiga čiji su koautori Milton i njegova supruga Rose bila je najprodavanija na New York Timesu i knjiga mjeseca. Serija je bila odgovor na drugu PBS seriju iz 1977 godine po imenu "Doba neizvjesnosti”, koju je vodio ekonomist sa Harvarda, John Kenneth Galbraith, bivši ambasador u Indiji, koji je bio vodeći portparol liberalizma velike vlade. Doba neizvjesnosti je bio pokušaj da se pripovjedanje počne koristiti kao način da se dopre do ljudi, ali bio je to mračan neuspjeh, jer je Galbraith bio užasan. TV serija je jednostavno nestala, ali nije poput "Slobode izbora", koja se može naći svuda danas četrdeset godina kasnije. Vizionarski producent koji je stajao iza Slobode izbora bio je Robert Chitester, strastveni pobornik slobodnog tržišta koji je vodio PBS afiliran u gradu Erie u Pensilvaniji, i želio je da dovede libertarijanske ideje do svakidašnje publike. Tada su, kaže on, programi o kapitalizmu i slobodnom preduzetništvu bili skoro uvijek neumoljivo neprijateljski raspoloženi.

 

Oni su zaista napadali na ono što se smatralo nasilnim ili nesimpatičnim kapitalizmom slobodnog tržišta, gdje je samo profit bio važan. Suprotno tome, Sloboda izbora je govorila o kapitalizmu u pozitivnom smislu, ističući kako je pojedincima pomogao, a ne iskoristio ih, i kako je ostvario saradnju na način koji je najviše pogodovao siromašnima. Jedan od razloga zašto se zalažem za manje vlade je taj što, kada imate više vlade, industrijalci preuzimaju kontrolu nad njom. I oni zajedno stvaraju koaliciju protiv običnog radnika i običnog potrošača.

 

Chitester kaže da, iako je tema svake epizode bila skicirana unaprijed, Friedmanovi komentari nisu bili uvježbavani već improvizovani. Njegov omiljeni citat iz čitave serije dolazi u 5. epizodi kada je Friedman napravio razliku između jednakih šansi i jednakih rezultata.

 

Ako promovišete slobodu, ako uklonite proizvoljne prepreke, i otvorite put ljudima da koriste svoje resurse, završićete, po mom mišljenju, i mislim da su empirijski dokazi pretežno na ovoj strani, završićete sa još više slobode, više prosperiteta, i više jednakosti.

 

No, da li je Friedman napravio ikakve pogreške u Slobodi izbora. Njegovo proslavljanje čuda sa slobodnim tržištem u Hong Kongu je sada mučno posmatrati u vrijeme kada su slobode tog grada pod opsadom. Prije svoje smrti, Friedman je doveo u pitanje svoj čuveni aksiom da će ekonomska sloboda u autokratiji kao što je Kina neizbježno dovesti do političke i kulturološke slobode.

 

Milton mi je u diskusiji pred kraj svog života rekao: Bob, ali ja sam pogriješio, bio sam u kivu. Morate imati četvrti element. Morate imati vladavinu prava. Morate imati zakon koji se podjednako odnosi na sve. I očigledno je da je to ono što vidite da se ne događa u Kini.

 

U svojoj 83. godini života, bolestan od duge borbe sa rakom, Chitester i sam razmišlja o svojoj sopstvenoj smrtnosti i o tome kako se američko društvo promijenilo od kada je Sloboda izbora emitovana prije 40 godina. Ponosan je što je program ostao popularan na internetu, ali, poput Friedmana, osjeća da je analiza dokumentarnog serijala donekle nepotpuna.

 

Politička moć je zaista nešto što moramo uzeti u razmišljanje. Želja ljudi da drugim ljudima kažu šta da rade. Spojite to sa težnjom ka jednakošću i dobili ste recept za stalne probleme u odbrani klasičnog liberalnog društva.

 

Četrdeset godina kasnije, Sloboda izbora, program koji je Bob Chitester kreirao sa Miltonom i Rose Friedman ostaje moćan izvor optimizma i nade u slobodu i budućnost.

 

Naša sloboda je ugrožena, ali ni na koji način nije potpuno uništena. I vjerujem da u našem društvu postoji dovoljno snažna komponenta slobode da ćemo je moći sačuvati, da ćemo vratiti ovaj trend nazad, da ćemo smanjiti vladu na optimalnu veličinu. Mi ćemo postaviti temelje za ponovno oživljavanje te različitosti koja je bila stvarni proizvod našeg slobodnog društva.

 

Preveo Jadranko Brkić