Rješenje je individualizam

Autor: Raymond C. Niles

Iz naše trenutne krize postoji samo jedan izlaz, međutim to nije poruka koju su ljudi spremni danas da čuju. Sa slikama policijskih ubistava, pozivima na uklanjanje policije, masovnim prosvjedima, neredima, pljačkama i općim nasiljem nad našim umom, većina Amerikanaca nije raspoložena da čuje da odgovor leži u nama. Ono leži u svakome od nas. Rješenje leži u temeljnom američkom principu individualizma.

Na svim stranama Amerikanci trenutno slušaju suprotnu poruku. Oni slušaju da je najvažniji njihov grupni identitet: njihov rasni identitet, njihov društveno-ekonomski identitet, njihov spol, njihova starost. Amerikanci su dodatno stjerani u grupe u reakciji na pandemiju koronavirusa. Rečeno nam je, na najintimnije načine, da li možemo da radimo, gdje možemo da jedemo, da li se možemo družiti ili okupljati kako bismo gledali sportske događaje ili predstave ili se uključiti u vjerske obrede (ali protestiranja su OK). Odgovor na sve ove probleme, rečeno nam je, leži u kolektivnom ograničavanju naše slobode.

Upravo u toj zapaljivoj atmosferi, policijsko ubistvo Georgea Floyda je iskra koja je zapalila naše društvo.

Iako Amerikanci to trenutno ne žele čuti, odgovor je individualizam. Ipak, vrijedi sada to reći tako da kada strasti budu ohladnjele, možemo to razmotriti i početi da koristimo ovaj princip da bismo naše društvo vratili u normalu.

Taj princip je individualizam, u smislu „pojedinac nasuprot kolektiva“. Amerika je osnovana po principu da vlada ima samo jednu svrhu: da zaštiti prava pojedinačnih Amerikanaca. Nije trebalo zaštititi grupe Amerikanaca kao takve, bilo da su identifikovane po rasi, spolu, društveno-ekonomskom statusu, starosti ili bilo kojoj drugoj grupaciji. Odgovarajuća jedinica je pojedinac, a ne kolektiv.

Vlada štiti pojedinca štiteći naša individualna prava. U originalnoj formulaciji filozofa i političkog teoretičara Johna Lockea, to je naše individualno pravo na život, slobodu, i imovinu. Upravo su ti principi postali inspiracija za načela sadržana u američkoj Deklaraciji o nezavisnosti: pravo na život, slobodu, i potragu za srećom. I u pozivu na revoluciju protiv britanske tiranije i formiranju nove američke vlade, naša Deklaracija kaže, “Da bi se osigurala ova prava, vlade se uspostavljaju među ljudima.”

Ovaj princip je uvijek bio nesavršeno primijenjen u Sjedinjenim Državama. To se nije odnosilo na Afroamerikance, te građanski rat i duga borba za građanska prava morali su se dogoditi da bi se ovo započelo realizirati. To se nije u potpunosti odnosilo na žene, a biračko pravo žena i pokreti prava žena morali su se dogoditi prije nego što se žene u potpunosti uključe. Ali princip je prvi put primijenjen ovde, u Sjedinjenim Državama, gdje se čitavo društvo izgrađeno na ovom principu individualizma prvi put pojavilo u istoriji.

Korjen principa individualnih prava je da je pojedinac najvažniji, a ne kolektiv kojem on ili ona pripada. Samo pojedinac može da djeluje u potrazi za sopstvenom srećom, a samo zaštitom njegovih prava je njegova potreba za srećom ostvariva. Kolektiv nema osjećaja sreće ili bilo čega drugog. To imaju samo pojedinci.

Iako je Amerika postigla ogroman napredak u proširenju i potpunoj zaštiti individualnih prava, na primjer širenjem na Afroamerikance i žene, u našoj kulturi, nažalost, sada se odmičemo od principa individualizma.

Kao odgovor na pandemiju koronavirusa i ubistvo Georgea Floyda, ali čak i ranije, vrše se pritisci nad nama na sve strane da se temeljno identifikujemo, ne kao pojedinci, već prema identitetu naše grupe. Od nas se traži da se identifikujemo prvenstveno po boji kože, po svojoj društveno-ekonomskoj „klasi“, po rodu, po tome da li smo stranci ili rodom iz domovine, po tome da li smo Crvena-država ili Plava-država, i da li zaslužujemo kolektivne etikete izazivanja krivice kao što su "privilegija" ili "tlačitelj" ili suprotne etikete, "žrtva".

Masovni protesti i mafijaško nasilje još više vrše pritisak na Amerikance, gotovo kao mehanizam samoodbrane, da se identifikuju po grupnoj pripadnosti. U velikim brojevima postoji psihološka sigurnost. Ovo je duboko neamerički način da vidimo sebe. To je dovelo i nastaviće voditi ka nezadovoljstvu, nasilju i možda čak novom građanskom ratu. Zasigurno se odvija u intenzivno polarizovanoj politici jedne grupe nasuprot drugoj grupi. Usred svega toga gube se prava pojedinca.

Sve parole i protesti i nasilje imaju za posljedicu da nas identifikuju prije svega po članstvu u određenoj grupi, a ne da poistovećujemo svakoga po svom jedinstvenom, individualnom identitetu. Georgeu Floydu su narušena njegova individualna prava. Ipak, kolektivni mimovi i protesti pokušavaju da nas natjeraju da zaboravimo svoj identitet i prihvatimo krivicu ili da potražimo utjehu i zaštitu isključivo na osnovu grupnog identiteta.

Ovo može samo dovesti do rata svi protiv svih.

Moramo afirmisati i tražiti da naša pojedinačna prava budu zaštićena, kako posredstvom države tako i od same države. Ali prije nego što to možemo učiniti, moramo se sjetiti da je najvažniji naš osnovni identitet kao individue, a ne karakteristike koje dijelimo sa grupom. Neke karakteristike - uključujući karakteristike rase, spola i socio-ekonomskog statusa - su karakteristike koje posjeduje svako od nas. Ali takve karakteristike su nebitne za naš karakter, koji je samo naš, i rezultat je naših izbora.

S obzirom na naš karakter, moramo suditi sebi i drugima. Martin Luther King, Jr., U svom čuvenom govoru "Ja imam san" uhvatio je ovu ideju kada je rekao: „Sanjam da će moje četvero male djece jednoga dana živjeti u naciji u kojoj neće biti prosuđivani na osnovu boje njihove kože, već prema sadržaju njihovog karaktera.“

Moramo prosuđivati sebe i druge po sadržaju našeg karaktera, a ne po boji naše kože, niti po našem spolu, socio-ekonomskoj klasi, ili bilo kojoj drugoj grupnoj karakteristici.

Moramo se okrenuti individualizmu da bismo pronašli izlaz

Razmotrimo neke načine (ovo nije iscrpan spisak, već su samo neki primjeri) na koje primjena principa individualizma i njegove posljedice - prava pojedinca - može da pomogne da se izvučemo iz trenutne krize.

Uzmimo ubistvo Georgea Floyda i sva nepravedna ubistva i upotrebu sile od strane policije. Individualizam može početi da ukazuje na put za rješenje ovog problema. Najvažniji individualistički princip je individualna pravda. Policajci odgovorni za smrt Georgea Floyda uhapšeni su i suočiće se sa sudom u sudnici.

Dugoročno se moraju eliminisati zakoni koji stvaraju nepotrebne susrete sa policijom. Svaki susret sa policijom je potencijalno nasilan, a što je manje njih to je bolje. U skladu s tim, eliminisati mnoštvo nepotrebnih zakona protiv trgovine koji prizivaju nepotrebne interakcije s policijom.

Primjer su zakoni koji kriminaliziraju svakodnevne ekonomske aktivnosti, poput nepotrebnog, glupog, i na kraju smrtonosnog zakona protiv prodavanja neoporezovanih cigareta što je dovelo do smrti gušenjem Erica Garnera u New Yorku prije šest godina. Postoje mnogi takvi zakoni koji kriminalizuju obična trgovinu i nepotrebno prizivaju na interakcije sa policijom. Ovi zakoni krše individualna prava. Treba ih ukinuti.

U mnogo većoj razmjeri, moramo prepoznati da naše pravo na život znači da posjedujemo svoje tijelo. Konzumiranje određene droge, bilo da je to alkohol, marihuana, ili heroin, lični je izbor i aspekt ljudskog prava na svoje tijelo. Treba ukinuti zakone o drogama koji rezultiraju nepotrebnim hapšenjima i zatvaranjem stotina hiljada ljudi. Cijelih 46% federalnih zatvorenika i 20% od svih 2.3 miliona zatvorenika na svim nivoima, federalnim, državnim, i lokalnim, su iza rešetaka zbog zakona o drogama. 38% svih zatvorenika su Afroamerikanci i mnogi od njih su u zatvoru zbog krivičnih djela zbog droge.

Poštivanje ovog prava pojedinca ukidanjem zakona o drogama smanjiće broj susreta sa policijom, od kojih svaki nosi rizik od prekomjerne upotrebe sile.

Princip individualizma kaže da je svako od nas odgovoran za svoje zdravlje. Možemo odabrati da li se i kako zaštititi od koronavirusa koristeći maske, socijalnim distanciranjem i izbjegavanjem velikih gužvi. Vladino vanredno stanje uvođenja izolacije je nepravedno osiromašilo milione ljudi gašenjem njihovih preduzeća i sprječavanjem rada. Ta atmosfera masovne nezaposlenosti i zatvorenih firmi je pomogla stvoriti naboj za tako široku reakciju na pljačku i nasilje kao odgovor na ubistvo Georgea Floyda.

Rješenje problema naše zemlje leži u individualizmu. Osnažiti pojedinca ukidanjem zakona koji krše njegovo pravo na život, slobodu, imovinu i potragu za srećom. Sprovesti pravdu kada su ta prava prekršena. To je izlaz iz ove krize, a ne politika grupnog identiteta.

Raymond C. Niles je viši saradnik Američkog instituta za ekonomska istraživanja i docent ekonomije i menadžmenta na Univerzitetu DePauv. Doktorirao je ekonomiju na George Mason univerzitetu On takođe ima MBA u smjeru financije i ekonomiju sa Leonarda N. Stern School of Business na Njujorškom univerzitetu. Prije nego što se upustio u akademsku karijeru, Niles je radio više od 15 godina na Wall Streetu kao viši analitičar za equity istraživanje u kompanijama Citigroup, Schroders i Goldman Sachs, i kao menadžerski partner hedge fonda koji ulaže u energetske vrijednosne hartije. Niles je objavio naučno poglavlje za jednu knjigu i brojne članke u naučnim i popularnim publikacijama.

Originalni izvor na American Institute for Economic Research

Prevedeno i publicirano uz pismenu dozvolu autora.

Preveo Jadranko Brkić