Šta je to klasični liberalizam/libertarijanizam?

U slijedecem videu Dr. Nigel Ashford, sa Instituta za Humane Nauke (IHS) u George Mason Univerzitetu, objašnjava 10 osnovnih principa klasičnoliberalnog-libertarijanskog viđenja društva i ispravne uloge države:

1) Sloboda kao primarna politička vrijednost

2) Individualizam

3) Skepticizam prema vlasti

4) Vladavina zakona

5) Civilno društvo

6) Spontani poredak

7) Slobodno tržište

8) Tolerancija

9) Mir

10) Ograničena država

Transkript:

Šta je to klasični liberalizam? To je set ideja čije centralno odličje je individualna sloboda. Klasični liberali se ne slažu jedni sa drugima u mnogim stvarima, ali smatram da se slažu oko 10 osnovnih principa.

Broj jedan je da je sloboda primarna politička vrijednost. Mi svi imamo mnogo različitih vrijednosti, mi brinemo o našim familijama, našoj crkvi, ali kada je u pitanju sta činiti politički – šta bi vlada trebala činiti – klasični liberali imaju jedan jasan standard: da li ona povećava ili umanjuje slobodu pojedinca. Vlada treba da djeluje samo u cilju sprečavanja nanošenja štete drugima.

Drugi princip: Individualizam – sa značenjem da je pojedinac važniji od kolektiva. Mi ne bismo trebali žrtvovati interes pojedinca za ono što neki ljudi tvrde da je ' dobro,' to je centralna odlika komunizma i fašizma, da pojedinci nisu važni. Svaki pojedinac je važan, svaki pojedinac je dostojan poštovanja.
opšte

Treći princip: Skepticizam prema vlasti. Moć je sposobnost da se drugim ljudima nametne da rade ono što vi želite a što oni u suprotnom sami ne bi činili. Vlada na primjer često tvrdi: 'mi vas primoravamo da uradite X jer je u vašem interesu da to učinite.' Međutim vrlo često kada ljudi na vlasti to čine, oni to rade jer je to dobro po njih same. Klasični liberali vjeruju da je pojedinac najbolji prosuđivač sopstvenih interesa. Mi možemo davati preporuke, ali na kraju sam pojedinac je najbolji sudija o sopstvenim interesima. Drugi ljudi ne bi trebali da ih primoravaju da rade stvari koje ne žele da čine.

Četvrto: Vladavina prava. To je ideja da postoje neki viši principi po kojima bi trebali ispitivati šta vlada radi. Na primjer zakoni koji se donose, vladine akcije. Baš kao što će i Vrhovni sud SAD ponekad oboriti dijelove zakona koji je prošao Kongres i dobio potpis predsjednika, jer ide protiv određenih principa sadržanih u Ustavu SAD. Klasični liberali vjeruju da bi se određeni principi vladavine prava trebali primijenjivati na sve što svaka vlada radi bilo gdje u svijetu. Klasičan primjer toga je jednakost pred zakonom. Ljudi trebaju biti tretirani jednako, bez obzira na rasu, pol ili seksualnu orijentaciju. Zbog toga je klasični liberalizam uvijek bio kritičan prema ideji da treba da postoje zakoni koji tretiraju crnce i bijelce drugačije.

Pet: Civilno društvo. Civilna društva su one dobrovoljne organizacije koje postoje između pojedinca i države. Klasični liberali vjeruju da većinu društvenih problema možemo efikasnije riješiti kroz ove dobrovoljne organizacije, kao što je porodica, kao što je crkva, kao što su dobrotvorne organizacije, jer one imaju znanje o pojedincima sa kojima se bave. Civilno društvo je mnogo efikasnije od vladine birokratije i nefleksibilnih pravila, oni se ne mogu promijeniti u zavisnosti od individualnih okolnosti. Dakle, civilno društvo može da uradi mnoge stvari za koje se sada uzdamo u socijalnu državu da nam obezbijedi.

Šest: Spontani poredak. Red odnosno poredak, znači postojanje pravilnosti i predvidljivosti u svijetu. Kada ljudi donose odluke o tome šta da rade, oni treba da budu u stanju da predvide kakvi bi trebali biti rezultati od donošenja te odluke. Mnogi ljudi imaju pretpostavku da poredak zahtijeva neke institucije, neki organ, da manipuliše i organizira stvari. Klasični liberali u to ne vjeruju. Oni vjeruju da se poredak može spontano stvoriti. Ljudi putem svojih dobrovoljnih interakcija kreiraju pravila na osnovu kojih ljudi mogu da žive. Klasičan primjer toga je jezik. Niko je izumio engleski jezik, on je nastao komunikacijom između ljudi, pri čemu su se određena pravila mijenjala u tom procesu. Nisu nam potrebni drugi ljudi da planiraju naše živote.

Sedam: Slobodno tržište. Da ekonomsku razmjenu treba prepustiti dobrovoljnoj aktivnosti između pojedinaca. Vlada ne bi trebala da govori ljudima gdje da rade, kako da uštede, šta da grade, šta da proizvode, to bi trebalo ostaviti dobrovoljnoj interakciji između ljudi. Da bi to mogli da radite potrebna vam je privatna svojina, i treba da obezbijedite da kada dođe do sporova da isti mogu biti riješeni mirnim putem. Ali istorija nam pokazuje da prepuštanjem stvari slobodnom tržištu, a ne državnom planiranju ili organizaciji, povećava se prosperitet, smanjuje se siromaštvo, povećava se broj radnih mesta, obezbjeđuju se proizvodi koje ljudi žele da kupuju.

Osam: Tolerancija. Tolerancija je vjerovanje da se ne trebamo miješati u stvari koje ne odobravamo. Tolerancija ne znači da vi dozvoljavate ljudima da rade stvari zato što se slažete sa njima, ili zato što mislite da je to dobra stvar. To je pitanje posjedovanja određenih moralnih principa, na primjer: mislim da ova akcija nije u redu, ali neću pokušati na silu nametnuti svoje mišljenje, recimo, neću tražiti od vlade da zabrani nešto samo zato što ja to ne odobravam. Klasičan slučaj toga za klasične liberale je sloboda govora, ljudima treba biti dozvoljeno da govore stvari koje mi snažno osporavamo. Mi tolerišemo stvari iako nam se ne dopadaju i lično ih ne odobravamo.

Devet: Mir. Mir je stanje u kojem možemo da se bavimo našim svakodnevnim poslovima bez nasilja ili rata. Po razmišljanjima klasičnih liberala, najbolji način da se to postigne nije miješanjem u probleme drugih zemlja, drugim riječima oni se zalažu za neintervencionističku spoljnu politiku. Njihovo stajalište u pogledu naše interakcije sa drugim narodima je da ona treba da se zasniva na onome što obično ide pod nazivom četiri slobode: trebalo bi da postoji slobodno kretanje kapitala, radne snage - odnosno ljudi, robe, i usluga. Tu bih dodao još jednu stvar, slobodno kretanje ideja. Ako imamo svijet u kome je ovo slobodno kretanje prihvaćeno, onda mislim da ćemo imati onakav svijet kakvim ga klasični liberali zamišljaju, imali bi svijet zasnovan na miru.

I na kraju: Ograničena država. Da postoji vrlo malo stvari koje država treba da radi. Cilj države je jednostavno da zaštiti život, slobodu, i imovinu. Sve preko toga nije opravdano. Strogo ograničena vlast.

Dakle, to su deset principa klasičnog liberalizma, da li ste Vi klasični liberal?

Originalni sadržaj preuzet sa: http://www.learnliberty.org/content/what-classical-liberalism