Ljudi ne vole da misle da nečiji rad vrijedi manje od minimalne zarade. Neko bi time mogao završiti prevrćući pljeskavice za samo 5 dolara na sat. Možda neki misle da je minimalna zarada u stvari plaćanje nekakve premije za dostojanstvo, otkuda i naziv "zarada dovoljna za preživljavanje." Ljudi sa takvim dobrim namjerama gledaju na direktne korisnike ovakve politike, gdje kao na primjer, prevrtači pljeskavica time primaju 7.50 dolara na sat. Sa tim dobročinstvom oni sebe tapšu po leđima, međutim oni rijetko računaju na nevidljive troškove: kao što su ljudi koji zbog ovakve prisilne prakse nikada nikada neće moći dobiti posao.
Ali oni će reci da 5 dolara na sat nije dovoljno za život. Za koga? Za tinejdžera koji živi u kući sa svojim roditeljima? Za stariju osobu koja želi jednostavno da ostane aktivna? Za samohranu majku sa troje djece? Ženu samca koja dijeli stan sa 2 cimera? Naravno, nebi svi ti ljudi mogli da žive od 5 dolara na sat. Ali, neki od njih bi mogli. Zabrinutost za one koji to nisu u stanju ne opravdava zakon o minimalnoj zaradi, čak i ako se ignorišu nevidljivi troškovi takve politike, koji uključuju i smanjene profite preduzeća koja bi inače rasla (i zaposlila više ljudi).
Drugim riječima, ako odstranite donje prečke na merdevinama prihoda, mnogi se njima nikada neće popeti. To je stvarni efekat zakona o minimalnoj zaradi.
Scenario, animacija, i produkcija: Steve Patterson. Posebne zahvale: Julia Patterson i Chuck Grimmett.
video izvor feeseminars YouTube kanal