Evropski Patriotski akt građanima neće donijeti bezbjednost - Ron Paul

Autor: Ron Paul

Nedugo nakon užasnih bombardovanja prošle sedmice u Briselu tzv. stručnjaci za bezbednost su upozoravali da Evropljani moraju žrtvovati više slobode da bi vlada mogla da ih čuva od terorizma. Pretpostavljam da to znači da ljudi ne bi trebali da primijete da svaki teroristički napad predstavlja veliki neuspjeh vlade, i da nagrađivanje neuspjeha sa još više jednake politike samo priziva još više neuspjeha.

Siguran sam da će prestrašeno stanovništvo naći vladina obećanja o savršenoj bezbjednosti atraktivnima i da će možda biti spremni dozvoliti veći stepen nadzora nad svojim vlastitim životima. Oni bi se trebali zaustaviti na momenat i razmotriti šta su njihove vlade do sada uradile da ih čuvaju "bezbjednima."

Vlada Francuske, na primer, je bila posebno agresivna u svojoj politici na Bliskom istoku. Tadašnji francuski predsednik Sarkozi je bio jedan od zagovornika "promjene režima" u Libiji. Ta operacija je ostavila zemlju u haosu, sa velikim dijelom teritorije pod kontrolom ISIS-a i Al-Kaide, a koji tamo nisu bili prisutni prije "oslobođenja". Kao što smo prošle nedjelje naučili iz e-mailova Hillary Clinton, Sarkozi i britanski premijer David Cameron su mnogo više brinuli o tome kako da se domognu nafte u Libiji nakon svrgavanja Gadafija. Stvaranje žarišta terorizma koji bi mogao lako da nađe svoj put do Evrope im nije davalo zabrinutost. Njihov cilj je bio da obezbijede izuzetno profitabilne ugovore za dobro povezane francuske i engleske energetske kompanije.

Isto tako, evropske vlade su pod vođstvom SADa bile vrlo aktivne u petogodišnjem naporu rušenja Assadove vlade u Siriji. Ovaj glupi potez je podstakao kako ISIS tako i Al Kaidu u Siriji, do tačke da su krajem prošle godine skoro preplavili tu zemlju. To je natjeralo milione ljudi da pobjegnu iz ratom zahvaćene zemlje u Evropu koja je otvorila svoja vrata sa obećanjem velikodušnih davanja bilo kome ko može da se tamo dovuče. Da li treba biti ikakvo iznenađenje da je toliko stotina hiljada ljudi prihvatilo tu ponudu? Da li treba biti ikakvo iznenađenje da u tom nevjerovatnom moru ljudi može biti više od nekolicine onih koji su zainteresovani za veće stvari od samo besplatne stanarine i novčane pomoći?

Evropljani bi trebali zahtijevati da znaju zašto su njihove vlade provocirale ljude na Bliskom istoku sa agresivnim spoljnim politikama, a zatim otvorili vrata milionima njih. Da li njihovim liderima samo jednostavno nedostaje osnovni zdrav razum?

Obično tzv. bezbjednosni stručnjaci koji savjetuju da je potrebno više državnog nadzora nakon terorističkog napada imaju konflikt interesa. Oni često profitiraju kada je državna bezbjednost data veći budžet. Nesigurnost je hljeb i puter bezbjednosnim "ekspertima". Ali, zašto su poslije terorističkog napada, vlade nagrađene sa većim budžetima i većim političkim moćima nad ljudima? Zar neuspjeh ne bi trebao biti kažnjen umjesto nagrađen?

Kao što je to slučaj i u Sjedinjenim Američkim Državama, bezbjednosna kriza u Evropi je direktno povezana sa pogrešnom politikom. Dok se pogrešna politika ne promijeni, nikakva količina nadzora, rasnog profilisanja, i policijskog maltretiranja ne mogu stanovništvo učiniti bezbjednijim. Evropljani to izgleda već razumiju, i kao što smo vidjeli u posljednjim njemačkim izborima gdje ljudi napuštaju stranke koje obećavaju da će ista stara pogrešna politika ovaj put proizvesti drugačije rezultate. Nadajmo se da će se i Amerikanci uspraviti i zahtijevati promjene u našoj spoljnoj politici prije nego što pogrešna politika dovede do više terorističkog nasilja na našim obalama.

Originalna publikacija preuzeta uz dopuštenje sa RonPaulLibertyReport.com.

Preveo Jadranko Brkić