Ron Paul o cenzuri u društvenim medijima

Ron Paul govori na RT Boom Bust o cenzuri Facebook stranice njegovog Ron Paul instituta. On takođe objašnjava uplitanje države u regulaciji društvenih medija zapravo pomaže velikim igračima poput Facebooka i Twittera u održavanju svojih monopolskih pozicija. Ron Paul želi da vidi više tržišne konkurencije u društvenim medijima, što bi monopole učinilo manjima.

Transkript:

Počinjemo današnji šou sa urnebesnim tjednom sa tehnološkim gigantima, što je počelo sa zabranom na Tviteru predsjedniku Donaldu Trumpu, koja je dovela do uklanjanja naloga sa društvenih mreža bez upozorenja. Naš slijedeći gost je izgubio pristup svom Facebook nalogu, navodeći kršenje standarda zajednice, ali čini se bez objašnjenja. Pa poželimo dobrodošlicu bivšem američkom republikanskom kongresmenu Ronu Paulu. Kongresmene, hvala vam što ste danas sa nama. Možete li nam za početak samo objasniti šta se dogodilo u vašoj situaciji sa Facebookom?

Pa, bio sam potpuno iznenađen. Ta informacija je stigla prije otprilike dva dana, i naše osoblje je odmah pogledalo veb stranicu i rekli su: hej, tamo su nas odsjekli, što je za mene bilo iznenađenje. Jer to je članak koji radim svake nedjelje, članak koji brani slobodu. Radim to svake nedjelje od 1976. Nikada nisam imao bilo kakvu polemiku u vezi s tim, i odjednom su rekli: "Vi ne slijedite standarde zajednice." I ja sam samo zanijemio, jer znate da je terminologija tako čudna. Ko utvrđuje standarde zajednice? U jednoj medijskoj kući su me intervjuisali i ja sam se našalio i rekao: pa na koji način da to radim? Da li standarde dobijam od FOX-a ili idem na CNN ili MSNBC da bih saznao šta su standardi zajednice? I to je bilo apsurdno. A onda je nekoliko ljudi, uključujući neke dobre organizacije, počelo da se raspituju, a onda slijedećeg dana kažu: oh, izgleda da smo pogriješili, pa vam dozvoljavamo da se vratite ponovo. Ali zastrašivanje je tu. Osjećali smo se zastrašeno i prije nego što se to dogodilo, pa možete da zamislite koliko je drugih ljudi umiješano i izloženo tome. To ne zvuči uopšte kao podrška prvom amandmanu (sloboda govora).

Postoji velika frustracija zbog zabrane zbog nečeg sličnog u situacijama koje sam viđala širom svijeta, posebno odnedavno, sa ovom čistkom, vjerujem da je portparol Facebook-a rekao, dozvolite mi da vam pročitam ovaj citat: „Iako na stranici Rona Paula nikada nije bilo ograničenja, greškom smo ograničili jednu administrativnu alatku za publiciranje. Ispravili smo tu grešku.” Šta su Vam rekli da je navodno greška uopšte bila na prvom mjestu?

Ne, nikad nam nisu rekli. Ali osjetio sam da su nas ograničili. Nisam mogao ništa da dodam i nisam mogao ništa da promijenim. Ali nisu ništa uklonili. Tako ja to shvatam. Ali to nije imalo nikakvog smisla. Govorili su o ovoj jednoj stavci, a ja nisam bio siguran da li govore o nečemu u vezi nekog od mog osoblja ili o nekom iz Facebooka ili šta se zapravo događalo. Ali cijela stvar je po tom pitanju bila jednostavno antiamerička. Znate, zastrašivanje i odjednom preispitivanje onoga što smo radili, a onda je cijela ova stvar, kada ih pokušate pritisnuti ili pogledate između redova, oni govore o ljudima koji zagovaraju nasilje, i svako ko mene poznaje sa mojim slobodarskim uvjerenjima zna da sam ja veliki zagovornik mira. Smatraju me kao previše za mir, ali to je ono što je toliko smiješno u vezi sa tim da se kaže da ljudi ponekad izražavaju terorizam na ovim sajtovima. Nisu me optužili za to, ali sam nekako bačen u tu korpu. Kada radite ove stvari, oni upozoravaju na domaći terorizam, govoreći da moramo da pazimo, moramo zaštititi zajednicu. To je veliko izopačenje člana 230, koji je uspostavljen sa ciljem da bude vodič tim kompanijama kako da osiguraju da svako ima pristup njihovim platformama. Ali ono što se sada ispostavilo, velike tehnološke kompanije, ovo im je dalo dozvolu da nas regulišu i sprječavaju ljude, da ne dozvole ljudima da uđu i to iskoriste. Dakle, stvarno je zbrkano i bojim se da će proći neko vrijeme sa takvim stanjem, ali još uvijek sam optimista da će tehnologija uznapredovati i pojaviti alternative. I još uvijek postoje medijske platforme koje nam omogućavaju da govorimo, poput vaše medijske kuće. Tako da se oni za sada moraju koristiti, ali ne možemo biti samozadovoljni zbog toga. Ali naravno, ja se bavim samo širenjem informacija. Volio bih da ljudi misle da su to pristojne informacije, samo promovisanje mira i prosperiteta. To je ono predstavlja Institut za mir i prosperitet. Zašto bi to nekome trebalo da predstavlja prijetnju?

Mislim da ljudi koji vode te kompanije lako podliježu prijetnjama. Mislim da se osjećaju nesigurno. Oni imaju sav novac na svijetu, imaju svu moć i druge stvari, ali i dalje osjećaju da ne smiju da puštaju druge da govore. I ja se na to zapitam, znate, ja sam mala publikacija. Zašto bi dolazili da me zadirkuju i pokušavaju da me zastraše? I tako znate da to rade i drugim ljudima. Ali mislim da je to podsticaj ljudima da traže alternative. Ja ne poznajem tu tehnologiju, ali imam pouzdanje u tehnologiju. Vjerujem da će ljudi koji su svjesni šta se sada događa razviti tehnologiju koja će biti dostupna pojedincu poput mene, tako da možemo imati sigurnost i sigurnost mogućnosti izražavanja, te istovremeno imati i pristojna pravila i propise protiv istinskog zagovaranja nasilja. Po mom mišljenju, zašto ne tretirati te stvari kao novine? Novine ne mogu tek tako klevetati ljude. U isto vrijeme postoji prilično poštivanje slobode govora.

Pa baš kao što ste rekli, posebno kada su njihove smjernice zajednice ili njihovi standardi toliko neodređeni, o tome smo razgovarali i ranije ovdje u emisiji, gdje želimo da vidimo ovu konkurenciju. Gotovo je očigledno da pokušavaju da spriječe konkurenciju i kontrolišu sve društvene medije. Prije deset godina ove startup firme, Facebook i Twitter, bile su relativno male internet platforme. Sada su očigledno postali platforme za državne zvaničnike i ugledne ličnosti poput Vas, za komuniciranje sa javnošću. Kao što ste rekli, Vi želite da izbacite svoju poruku.

Budući da su tehnološke platforme postale toliko ključne za komunikaciju, kako država treba da se postavi prema tim kanalima? Da li mislite da bi ih trebalo regulisati više nego što su to sada?

Ne mislim da će reforma i nove regulacije biti rješenje. Jer moj problem je ova stvar sa kojom se bavimo, tehnološke korporacije čuva i vodi velika država. Na primjer, kako je krenuo Internet i ko sarađuje sa tehnološkim korporacijama? Država! Koriste je u sigurnosne svrhe. Oni su nekako skupa u krevetu. Oni dobijaju novac od države. Što znači od poreskog obveznika, jer (državi) pružaju usluge. Ja ne mislim da ih vlada štiti sada kada su naučili da zarađuju puno novca i tehnologija štiti državu. Ali mislim da će se to promijeniti. Mislim da će se ljudi toliko uznemiriti, i mislim da smo to vidjeli ove nedjelje. Neke od dionica velikih tehnoloških kompanija su pale i nije automatski dato da će ljudi zauvijek ostati popustljivi. I mislim da će se pojaviti izbor, a ako dođe do tačke kada nema izbora, naša zemlja će biti u lošem stanju. Ne mislim da nam je toliko loše, ali popustljivost nam je omogućila da dođemo do ove tačke u kojoj se oni osjećaju ohrabrenima da rade šta god žele i na tome zarađuju mnogo novca. Ipak mislim da ljudi treba samo da se probude.

Kongresmene, gdje vidite budućnost tehnoloških kompanija poput Twittera i Facebooka?

Nadajmo se da će se oni smanjivati i gubiti svoj uticaj kako budu dobijali konkurenciju. Jer, čim to uoče, znate, oni žele da ih suzbiju. Oni misle da ja učestvujem u konkurenciji, znate. Oni će zbog toga juriti bilo koga. Ali ja razmišljam dugoročno. Ali ja ne želim da neki ljudi kažu da nam treba još zakona, da moramo da imamo antimonopolske zakone, i da su oni jednostavno preveliki. Ne mislim da će to biti rješenje, jer oni kontrolišu zakonodavni proces. Postojaće zakoni, ali oni će biti lobisti i moći će da ih napišu. Oni pišu sve ove stvari, pa ako postoji bilo kakva regulacija, oni će u to biti uključeni. Zato ja gledam prema privatnom sektoru i doslovno očuvanju dovoljno slobode, to je moj cilj. Tamo gdje pojedinci mogu biti dovoljno kreativni da zaista mogu biti konkurenti. A kada ljudima dođe muka od svega ovoga, vjerujte mi, to je ono što ja osjećam, sada ima mnogo ljudi koji shvataju i bude se zbog svega ovog što se dešava. I mislim da ono što će stvari takođe ubrzati je potreba da Internet bude nesmetan, jer mislim da će se naša ekonomija toliko pogoršati i da će biti sve više ljudi koji žele da izbace svoje informacije u svijet. Trenutno dobijamo izopačene informacije, i to je ono što me najviše muči, jer zapravo nema slobode izbora u onome što općenito imamo, a ovaj Internet je nekako monolitan i nekako čeka da ga svi prihvate ili odbace.

Stvari se pogoršavaju i ljudi su sve više kivni. Nadajmo se da će ovo nekako navesti ljude da postanu kreativniji, a zatim stvore tu konkurenciju o kojoj govorimo. Bivši američki republikanski kongresmen Ron Paul, zaista cijenimo što ste danas odvojili vreme da nam se pridružite, uvijek je zadovoljstvo razgovarati s Vama.

Hvala Vam. Bilo mi je zadovoljstvo.

Izvor: RT Boom Bust YouTube kanal

Preveo Jadranko Brkić